O KONJIMA

Prvi pastuh (Favory monntenegra 599) lipicanske pasmine je došao u Babinu Gredu 1936.g. Njega je na izložbi u Beogradu 1937.g. Žaverije Stojanovć prodao (12000 dinara).

Ime lipicanac datira od 1580. godine, kada je osnovana ergela lipicanskih konja u Lipici. U ergeli su bile kobile i pastusi španjolskog i napuljskog podrijetla, koji su kasnije križani sa pastusima arapske, kladrubske i danske pasmine konja, sa genima španjolskog podrijetla.

Lipicanski konj je karakteristične građe, pravilna četverokuta. Glava je konveksno povijena, čelo usko, nosni hrbat je visok. Visoko nasađenog vrata, koji je lijepo savijen,dovoljno dug, dobro obložen mišićjem. Greben nije jasno odvojen, već bez prijelaza izlazi iz vrata prema leđima. Leđa su duga, jaka, nešto ulegnuta. Rep je visoko nasađen. Plećka je dovoljno duga, nadlaktica je proporcionalne dužine i položaja prema plećki, a kratka podlaktica uvjetuje visoke hodove koji su izrazito značajni za ovu pasminu konja. Kopita su malena i čvrsta. Sapi su okrugle, duge, a butovi idu duboko prema skočnom zglobu.

Hod je izrazito visok, što lipicanskom konju daje gracioznost (gizdavost u našem šokačkom govoru).

Najčešća boja je bijela, a prisutne su i dorataste i vrane, dok je alatasta rijetka.

S obzirom na njegovu izdržljivost, inteligenciju, ljepotu lipicanski je konj rasprostranjen u svijetu.

U Republici Hrvatskoj se uzgaja u Ergeli Đakovo i u Udrugama u mjestima Slavonije( Babina Greda, Županja, Gundinci, Sikirevci, Slavonski Brod, Svilaj itd.). Babogredci ga uzgajaju od davnina , s pokoljenja na pokoljenje, a udruženo ga uzgajaju u Konjogojstvenoj udruzi Babina Greda od 10. travnja 1942.

Zdravko Vukovac
Dr.vet.med.

Pročitajte više o ishrani konja (pdf - 201kb)

Pozivamo vas na 'Konje bijelce'

13. lipnja 2010.g.